Sanjamo iste snove

Poslije teških terena,
mračnih dana
i krvavih rana.
Sanjamo iste snove.

Spavamo u rupi
ove barake.
Nikada ne znamo kada se budimo,
a kao da sebi sudimo.

Vijerujemo u slobodu,
mir i Boga,
jer među starim ratnicima
je najveća sloga.

Svi se znamo od malena.
Sjetimo se ponekad
starih uličnih tuča
i puno vedrijih zgrada i kuća.
Daj nam Bože
još više sreće nego što imamo.
Neka svima bude bolje,
jer mi sanjamo iste snove.

Iz zbirke pjesama:`SJENA VEDRA NEBA`
Zulfić Darko